Anne Frank je jedna od najpoznatijih žrtava Holokausta. Bila je mlada Židovkinja rođena u Njemačkoj, a tokom drugog svjetskog rata skrivala se sa familijom u Amsterdamu u tajnoj prostoriji iza stalaže knjiga u zgradi u kojoj je njen otac radio. Tu je pisala svoj dnevnik ne sanjajući da će jednog dana postati predmet pažnje gotovo cijelog svijeta. Nažalost, 1944. godine nacistički Gestapo je pronašao i uhitio njenu porodicu, a Ana Frank (15 godina) i njena sestra Margot (18) su umrle u koncentracijskom kampu Bergen-Belsen. Njen otac Otto, kao jedini preživjeli član porodice je kasnije pronašao njen dnevnik u Amsterdamu i odlučio ga objaviti 1947. godine. Od tad do danas dnevnik je preveden na 60 jezika.

“Za nekoga kao što sam ja, veoma je čudna navika pisati dnevnik. Ne samo da nisam pisala prije, nego čini mi se da kasnije ni ja niti itko drugi neće mariti za misli jedne trinaestogodišnjakinje.”

“Fini primjerci ljudskosti, ovi Njemci, i kad pomislim da sam ja zapravo jedna od njih!”

“Umirujem savjest sada misleći da je bolje da teške riječi budu na papiru nego da ih nosiš u srcu.”

“Ko bi ikad pomislio da se toliko toga zbivalo u duši jedne mlade djevojke?”

“Ljudi će ti reći da začepiš usta, ali to te ne spriječava da imaš svoja mišljenja. Iako su ljudi mladi, ne bi ih trebalo spriječavati da govore šta misle.”

“U takvim momentima ja ne mislim o svoj mizeriji, nego o ljepoti koja još uvijek postoji. Ovdje se ja i majka razlikujemo. Njen savjet kad si suočen s melanholijom je: ‘misli o svoj patnji u svijetu i budi zahvalan što nisi dio toga.’ Moj savjet je: izađi vani, na selo, uživaj u suncu i svemu što priroda nudi. Izađi vani i pokušaj ponovno uhvatiti sreću u sebi; misli o svoj ljepoti u sebi i u svemu oko tebe i budi sretan’.”

“Ja trebam imati nešto pored muža i djece da se tome posvetim! Ne želim živjeti uzalud kao većina ljudi. Želim biti korisna i donositi zadovoljstvo svim ljudima, čak i onima koje nikad nisam upoznala.”

“Ja želim nastaviti živjeti čak i poslije svoje smrti! Zato sam zahvalna Bogu što mi je dao ovaj dar, koji mogu koristiti da razvijam sebe i izrazim sve što je u meni!”

“Budite hrabri! Sjetimo se naše dužnosti i izvršavajmo je bez žaljenja. Naći ćemo izlaz. Bog nikad nije napustio naš narod. Kroz stoljeća Židovi su morali patiti, ali sve vrijeme oni su nastavili živjeti, a stoljeća patnje su ih samo napravila jačima. Slabi će pasti, a hrabri će preživjeti i neće biti poraženi!”

“Ja ne vjerujem da su samo veliki ljudi, političari i kapitalisti, krivi za rat. O ne, mali čovjek je jednako željan, jer u protivnom ljudi svijeta bi se digli u revolt davno! Postoji bijes i nagon u ljudima da uništavaju, ubijaju, i dok čovječanstvo, bez iznimke, ne prođe veliku promjenu, ratovi će se voditi, sve što je izgrađeno, kultivirano i gajeno, biće uništavano i unakaženo, nakon čega će čovječanstvo morati počinjati sve na novo.”

“Osoba koja je sretna će činiti druge sretnima; osoba koja ima hrabrost i vjeru nikad neće umrijeti u mizeriji!”

“Da li Židov opet vrijedi manje od drugih? Tužno je to, veoma tužno, da opet, po ko zna koji put, se stara istina potvrđuje: ono što jedan kršćanin uradi je njegova odgovornost, a ono što jedan Židov uradi se baca na sve Židove.”

“Lijenost se može činiti primamljivom, ali samo rad pruža istinsku satisfakciju.”

“Zbilja je čudo što nisam odbacila sve svoje ideale, jer čine se tako apsurdnim i nemogućim za ostvariti. A opet ih čuvam, jer uprkos svemu još uvijek vjerujem da su ljudi zapravo dobri u srcu.”

“Roditelji mogu samo davati savjete i stavljati na pravi put, ali konačno formiranje karaktera osobe leži u njenim rukama.”

“Svi znamo da je dobar primjer efektivniji nego savjeti. Zato budite dobar primjer i ubrzo će vas ostali slijediti.”